Korisnica smještaja u izbjegličkom naselju „Vruja” u Gusinju Arnela Markišić, ispričala je za „Dan”, da je sa svoje troje djece zapala u tešku materijalnu situaciju. Već nekoliko mjeseci sama brine o djeci jer je, kako nam je ispričala, napustio suprug. Da sve bude još teže, nije bila vjenčana sa njim, ocem svoje dvoje najmlađe djece, pa na molbe upućene Centru za socijalni rad u Plavu, da joj pomognu kako bi bivšeg supruga natjerala da i on prihvati odgovornost za djecu – nema odgovora.
Ona je molila socijalne radnike da nađu načina da objasne bivšem suprugu da je u obavezi da izdržava svoje dvoje djece, a ne da ih ostavi i za njih ne brine. Arnela ima i dijete iz prvog braka o kome brine sama.
– Ovdje u izbjegličkom naselju, gdje sam dobila smještaj, živim oko šest godina i brinem se o troje maloljetne djece. I sa mužem i bez njega, živimo u nemaštini. Primam socijalnu pomoć od 160 eura, ali to nije dovoljno za sve što mi treba da izdržavam troje djece i sebe. Najstarije dijete ide u školu, a ovo dvoje imaju četiri i pola godine. Hranu sam morala više puta da prosim po komšiluku. Komšije su nas živim održali. Sve to sam prijavljivala Centru za socijalni rad. Jedno dijete mi nema ni izvod iz matične knjige rođenih, muž me je ubjeđivao da ne može da dobije taj dokument, u to sad sumnjam. Dolazili su službenici Centra za socijalni rad, ali samo mi ponavljaju da sam dužna da se staram o djeci, a njega ni ne pominju – ispričala je Arnela.
Ona je dodaje da su socijalni radnici došli kod nje u kuću da bi provjerili zašto joj starije dijete ne ide u školu. Njihovu posjetu je shvatila kao kritiku, a ne namjeru da joj pomognu da barem dio problema riješi.
– Dijete mi je dobar đak i ponekad ne ode u školu jer nemam ni za doručak, ali naša muka nikoga od nadležnih ne interesuje. Bebica je trebalo da primi vakcinu i da joj snimim kukove 20. septembra, platila sam taksi 10 eura do Doma zdravlja, ali nije bilo doktora koji bi obavio pregled, pa sam se vratila, a onda moram da se izlažem novom trošku da bih to uradila drugi dan, a njih ni to ne interesuje... – priča i plače Arnela.
Ona moli da ako postoji način i ako neko može u Crnoj Gori, da joj pomogne da se izbori sa egzistencijalnim problemom.
– Ako nadležni ne mogu da nam iziđu u susret, neka onda djecu dodijele na staranje ocu jer on ima uslova da se brine o njima – kaže Arnela.N.V.

Pomoć i podrška neophodni

Direktorica Centra za socijalni rad u Plavu Branka Đukić, kazala je da su 1. oktobra obaviješteni iz škole „Džafer Nikočević” u Gusinju, da Arnelino dijete neredovno pohađa nastavu. Službenici Centra za socijalni rad su 5. oktobra posjetili ovu porodicu u izbjegličkom naselju „Vruja” u Gusinju, kako bi saznali o čemu se radi.
– Kako su radnici naveli u izvještaju, u razgovoru sa Arnelom saznajemo da se nevjenčani suprug vratio da živi kod roditelja u Plavu i da ima još troje djece iz prvog braka. Inače, Arnela je korisnik materijalnog davanja i usluga preko našeg Centra. Dobila je jednokratnu novčanu pomoć 27. septembra ove godine. Ima i dvoje djece iz prvog braka, a brine za jedno iz drugog i dvoje iz trećeg braka, koja žive sa njom. Tog dana Arneli su pružene savjetodavne i socio-edukativne usluge. Kako je ona korisnica MOP redovno je obilazi i socijalna radnica iz Područne jedinice Gusinje – kaže Đukićeva.
Ona je dodala da se od zaposlenih u Centru za socijalni rad očekuje profesionalan i korektan odnos prema svima koje obilaze, ali zakon je jasan i njega svi moraju poštovati.